četvrtak, 26. lipnja 2014.

Ivan Čupić

Ivan Čupić
Ivan Čupić (Metković, 27. ožujka 1986.) je hrvatski rukometaš.
Igra na poziciji desnog krila, a trenutačno je član poljskog Vive Targi Kielce. Kao član Hrvatske rukometne reprezentacije je na Europskom prvenstvu u Norveškoj 2008. i Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj 2009. osvojio srebrne medalje. Proglašen je 2012. godine Hrvatskim rukometašem godine. 
Čupić je izgubio dio prsta u bezazlenoj situaciji kada se 24. srpnja 2008. na povratku u hotel poskliznuo, a pri padu se pokušao se uhvatiti za željeznu ogradu. No, zakvačio je ogradu vjenčanim prstenom i izgubio dio prsta. Ozljeda mu nije ugrozila rukometnu karijeru, no nažalost zbog nje je morao propustiti Olimpijske igre u Pekingu 2008.
Objavio/la u Nema komentara:

Domagoj Duvnjak

Domagoj Duvnjak
Domagoj Duvnjak (Đakovo, 1. lipnja 1988.) je hrvatski rukometni reprezentativac i igrač HSV-a iz Hamburga. Igra na poziciji srednjeg vanjskog. Ima dobar pregled igre i odličnu bočnu pokretljivost, pa je pogodan i u obrambenoj formaciji.
Već od malih nogu Domagoj je pokazivao iznimni talent, pa nije ni čudilo kada ga je kao 14-godišnjaka Irfan Smajlagić pozvao igrati za kadetsku reprezentaciju. Kao kadet osvojio je naslov europskog prvaka u Estoniji, a proglašen je i igračem prvenstva. Kao igrač RK Đakova debitirao je u 1. hrvatskoj rukometnoj ligi sa 16 godina. Već dvije godine kasnije je postao najboljim strijelcem lige. Zbog dobrih igara prelazi u RK Zagreb. Sa Zagrebom dvije godine nastupa u europskim kupovima kao standardni prvotimac.
Prvi nastup na nekom velikom seniorskom natjecanju imao je na SP 2007. u Njemačkoj, gdje je Hrvatska bila peta. Izbornik Lino Červar uvrstio ga je i na popis putnika na EP u Norveškoj 2008., gdje je osvojio svoju prvu seniorsku medalju s velikih natjecanja (srebro).

Objavio/la u Nema komentara:

Sandra Perković

Sandra Perković
Sandra Perković (Zagreb, 21. lipnja 1990.), hrvatska atletičarka, hrvatska prvakinja ubacanju diska i bacanju kugle. Olimpijska, svjetska i dvostruka europska prvakinja u bacanju diska.
Članica je HAAK Mladost i drži hrvatski seniorski rekord. Dana 28. srpnja 2010. osvojila je zlato na Europskom prvenstvu u Barceloni bacivši disk 64,67 metara u posljednjem bacanju kao najmlađa finalistica.
Hrvatski rekordi:
  • srpanj 2009.: 62,44 m na juniorskom EP u Novom Sadu
  • 2009.: 62,79 m
  • 6. ožujka 2010.: 66,85 m na zimskom prvenstvu Hrvatske u Splitu, ujedno najbolji svjetski rezultat sezone u tom trenutku
  • 6. ožujka 2010.: 16,02 m, osobni rekord u bacanju kugle, na zimskom prvenstvu Hrvatske u Splitu
  • 2010. : 66,93 m na Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, završnica IAAF-ove Dijamantne lige 2010.
  • 26. veljače 2011.: 67,96 m, zimsko prvenstvo Hrvatske u Splitu
  • 26. veljače 2011.: 16,40 m, hrvatski rekord u bacanju kugle, zimsko prvenstvo Hrvatske u Splitu
  • 4. lipnja 2011.: 69,99 m u Varaždinu (najbolji na svijetu zadnjih 12 godina); iako je test na doping bio u redu, zbog pravila IAAF-a rezultat je poništen zbog nepovoljnog rezultata jednog prethodnog testa na doping
  • 2. lipnja 2012.: 68,24 m u Šangaju na Shanghai Golden Grand Prix
  • 4. kolovoza 2012: 69,11 m u Londonu na Olimpijskim igrama u Londonu (nacionalni rekord)
  • osvajačica ukupne pobjede u dijamantnoj ligi u sezoni 2013. s 24 (-32) boda
  • osvajačica jedne zlatne olimpijske medalje (2012.), osvajačica 1 zlata sa SP-a (2013.), osvajačica 2 zlatne medalje sa EP-a (2010. , 2012.),osvajačica naslova dvostruke pobjednice dijamantne lige (2012., 2013.), zlatna sa Mediteranskih igara (2013.)
Objavio/la u Nema komentara:

Blanka Vlašić

Blanka Vlašić
Blanka Vlašić (Split, 8. studenog 1983.), hrvatska atletičarka, hrvatska rekorderka (208 cm - 2. rezultat svih vremena) i dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis.
Rođena je u sportskoj obitelji. Otac Joško bio je uspješan atletičar, desetobojac i osvajač zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Casablanci, gradu po kojem je i Blanka dobila ime. Majka Venera je bivša prvakinja Jugoslavije u skijaškom trčanju.
Privukla je pažnju svjetske atletske javnosti već sa 16 godina, kada je počela ostvarivati zapažene rezultate. S nepunih 17 godina nastupala je na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000 godine. Godinu poslije već ima šesto mjesto na Svjetskom atletskom prvenstvu u kanadskomEdmontonu. U konkurenciji juniora Blanka je bila nedodirljiva. Osvojila je dva naslova svjetske prvakinje. Prvi put je visinu od 200 cm, preskočila na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu, gdje je imala simboličan startni broj 200.
Nakon uspješnog uzleta u svijetu seniorske atletike, veliko breme očekivanja rezultata od nje na Ljetnim olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine od strane hrvatske javnosti, prekinulo je njezin niz uspješnih nastupa. Zbog stresa se pojavio nepravilan radštitnjače, koja je operativno izvađena 2005.g. (slična stvar se dogodila i alpskoj skijašici Janici Kostelić). Tijekom 2006. 2 metra je prekakala čak 13 puta, 205 cm uspjela je preskočiti u dvorani i 203 cm na otvorenom. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Moskvi osvojila je drugo mjesto i ponovno izazvala ponos svojih navijača. 2006. godina bila joj je bolja nego što je uopće mogla zamisliti.[1] Bila je bez natjecanja 333 dana sve do prvenstva Hrvatske2005., kada je preskočila 195 cm. Blanka se uspješno vratila skokovima početkom 2006., kada ostvaruje tada najbolje rezultate svoje karijere (već otprije je hrvatska rekorderka s preskočenih 203 cm na otvorenom). Dobitnica je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 2006. godine, a nominirana je i za najbolju atletičarku 2007. godine.
Godina 2007. bila je briljantna za Blanku Vlašić. Početak nije bio obećavajući. Na Europskom dvoranskom prvenstvu u Birminghamu bila je 5. s preskočenih 192 cm. Nastupila je na osam dvoranskih mitinga, a na tri je pobijedila. Na atletskom mitingu u Splitu, 24. veljače 2007., bila je 2. s preskočenih 200 cm. Na prvom atletskom mitingu na otvorenom, u katarskoj Dohi, pobijedila je s novim hrvatskim rekordom 204 cm. Na mitingu u Madridu, preskočila je 205 cm, a samo tjedan dana kasnije, 30. srpnja2007. preskočila je visinu od 206 cm na atletskom mitingu u Solunu i tako postavlja novi osobni i hrvatski državni rekord, kojeg samo tjedan dana poslije ruši na atletskom mitingu u Stockholmu skokom od 207 cm. Tako je četiri puta u sezoni rušila osobni i hrvatski rekord. Sedam puta pokušala je srušiti svjetski rekord Bugarke Stefke Kostadinove od 209 cm.
Na svjetskom atletskom prvenstvu u japanskoj Osaki, 2. rujna 2007., skokom od 205 cm (iz trećeg pokušaja), postala je svjetska atletska prvakinja.
Pobijedila je na 18 od 19 natjecanja u sezoni na otvorenom, uključujući i mitinge Zlatne lige u Parizu,Rimu, Zürichu, Bruxellesu i Berlinu. Jedino je u Oslu bila druga. Pobijedila je na svjetskom atletskom finalu u Stuttgartu. Na 20 natjecanja, preskočila je 200 cm. Čak 11 puta preskočila je 202 cm na otvorenom, sve ostale atletičarke ukupno 8 puta u sezoni. Sa 207 cm, došla je na diobu drugog mjesta svih vremena. Imala je 6 najboljih skokova sezone i 8 od najboljih 10. Proglašena je europskom atletičarkom godine. Nominirana je za najbolju svjetsku atletičarku godine i bila je druga. Svjetska atletska federacija (IAAF), proglasila je njen skok od 207 cm, najboljim ženskim atletskim rezultatom godine. U izboru Sportskih novosti, proglašena je najboljom sportašicom Hrvatske u 2007. Ušla je u povijest, kao prva koja je dobila glasove baš svih novinara (365). Druge sportašice nisu dobile nijedan glas, što nije uspjelo ni Janici Kostelić.
Blanka je u novoj sezoni na otvorenom (do 1. lipnja) pobijedila na svih osam natjecanja na kojima je bila. I to uvijek sa skokovima preko dva metra. Seriju pobjeda započela je na dvoranskim natjecanjima. Na mitingu u Göteborgu 29. siječnja ostvarila je prvu pobjedu u sezoni, preskočivši 201 cm. Pobijeđivala je redom u Arnstadtu 2. veljače, s preskočenih 203 cm, u Banskoj Bistrici 5. veljače s preskočenih 204 cm te u Karlsruheu 10. veljače s preskočenih 202 cm. Prije nastupa u Splitu u dvorani Gripe, tužila se na bolove u kuku, ali je opet pobijedila s rekordom mitinga od 201 cm. U svibnju počinje sezona na otvorenom, a Blanka i dalje suvereno skače. Blanka je vlasnica prvih šest najboljih rezultata sezone, od kojih je najviši 206 cm. Jedino je Jelena Slesarjenko zabilježila pobjedu u ovoj godini, ali na mitingu na kojem Blanka nije sudjelovala.
Blanka u kolovozu u Berlinu brani titulu svjetske prvakinje, a 31. kolovoza na Hanžeku, u Zagrebu, obara svoj osobni rekord preskačući 208 cm, što je drugi rezultat svih vremena.
Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u katarskoj Dohi bila je prva s preskočenih 200 cm, čime je obranila naslov. Na Europskom prvenstvu uBarceloni, Blanka je osvojila zlatnu medalju s preskočenih 203 cm, što joj je bio rezultat sezone. Na Kupu kontinenata održanom u Splitupobijedila je pred 20 000 gledatelja. [2]
Krajem prosinca 2010 , u izboru Međunarodnog udruženja sportskih novinara (AIPS) španjolski tenisač Rafael Nadal i Blanka Vlašić izabrani su za najbolje sportaše svijeta u 2010. godini.[3][4]

Objavio/la u Nema komentara:

srijeda, 25. lipnja 2014.

Siksto V.

Siksto V.
Papa Siksto V. (Grottamare kod Jakina, 13. prosinca 1521. – Rim, 27. kolovoza 1590.), pravim imenom Felice Peretti di Montalto(iz Montalta)[1], bio je papa od 1585. do 1590.godine. Pripadao je redu franjevaca.[2] Bio je poznat kao državnik velikog autoriteta i vrlo uporan. Posvetio se obrani vjere, obnovi Crkve i povećanju ugleda Svete Stolice i Papinske Države. 1588. ekskomunicirao je englesku kraljicu Elizabetu I. iz katoličke Crkve.
Rodio se u Grottamaru, primorskom mjestu kod Ancone (Jakina) koje se nalazi nasuprotŠibeniku. Otac mu je živio u Montaltu, koji je između Ascolija i Ferma, u Jakinskoj krajini (Marca Anconitana). Ujak je bio konventualac i gvardijan u samostanu u Montaltu. Školovao se u Fermu, Ferrari, Bologni, Riminiju i Sieni. U Fermu je doktorirao teologiju. [3]
Prijateljevao je s katoličkim obnoviteljima Nerijem, Ignacijem Lojolskim, Feliceom da Cantaliceom, kasnijim svecima te s budućim papama, Carafeom i Ghislierijem.[3]
Obnašao je dužnosti glavnog vikara konventualaca, biskupa sv. Agate dei Goti u Kampanijite poslije kardinala.[3]
Siksto V. je skrbio za sestru koja je ostala udovica i njenu djecu. Unuk (njegov pranećak) njene sestre Aleksandar Peretti je poslije postao kardinal, a mlađi unuk, Mihovil Perettigubernator Borga sv. Petra, general crkvene vojske, grof, markiz i knez. Sikstov čukunnećak, Mihovilov sin Franjo Peretti postao je također kardinal.[3]
Važan je kao osoba koja je napravila važne zahvate u rimskoj crkvi i u urbanoj nadgradnji i podgradnji grada Rima.[4] Temeljito je reformirao rimsku Kuriju.[4] Gradu Rimu dao je nanovo izgraditi i obnoviti rimsko gradsko središte time što je otvorio šest novih glavnih gradskih ulica,[4] i ništa manje važno, obnovio vodoopskrbnu mrežu.[4] Osim infrastrukturnih i soprastrukturnih zahvata, radio je na javnom redu i miru, gdje je poduzeo radikalne mjere kojima se je borio protiv razbojnika i kriminalaca.[4] Borio se je i protiv moralnog laksizma i raskalašenosti.[4] Zgrade koje je dao izgraditi, dovršiti, urediti i obnoviti su:[4]
Rim je htio učiniti "metropolom svijeta".[5] Osobno je radio na izdanju Vulgate.[5] Istu je proglasio službenom katoličkom Biblijom 1590. godine.[5]
Crkvu sv. Jeronima Siksto V. poklonio je Hrvatima iz Rima.[4] Neki smatraju da je Sikstu V. u izgradnji crkve sv. Petra pomogao hrvatski arhitektLucijan Vranjanin te njegov brat, obojica nadahnuti u školi graditelja šibenske katedrale Jurja Dalmatinca (prema Andriji Mutnjakoviću), a oko rekonstrukcije kupole sv. Petra presudno su utjecali Boškovićevi izračuni (prosudba o statici gradnje), nasuprot stavovima stare škole. 
Felice Peretti je bio sin jednostavnih zemljoradnika iz krajeva s južnog ruba hrvatskog etničkog prostorâ. Vjerojatno je iz Kruščice u Boki Kotorskoj.[1] Otac, Hrvat[7] mu se preselio u Italiju gdje se oženio njegovom majkom koja je bila Talijanka.[6] Odrastao je u siromašnim uvjetima. Rodom je iz mjesta Grottamare u provinciji Ascoli Piceno (Marche).[4]
Hrvatstvo Siksta V. se vidi i u tome što je članom hrvatskog zavoda sv. Jeronima mogla postati samo osoba koja znade ilirski jezik (v. vatikansku definiciju što je "ilirsko" i spor sa Slovencima[8][3]) te je hrvatskog podrijetla. (akademik Andrija Mutnjaković u "Arhitektonika pape Siksta V.")[5] Od osam kardinala koje je postavio, jedini stranac bio je - Juraj Drašković (kasniji kaločki nadbiskup, pečuški biskup, kancelar kraljevski, namjesnik ugarski, biskup zagrebački i ban hrvatski, zajedno s Franom Frankapanom Slunjskim) koji je uvijek isticao da je Hrvat (u latinskim tekstovima:Croata).[3]
Papa Lav XIII. je u buli Slavorum gentem napisao "...Siksto V. iz svoje prema sv. Jeronimu pobožnosti i iz dobrohotnosti prema hrvatskom narodu iz kojega je potekao..." (latinski izvornik: "...atque in Chroaticam nationem, ex qua ducebat originem, benevolentiam..."
Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)