 |
| Siksto V. |
Papa Siksto V. (Grottamare kod Jakina, 13. prosinca 1521. – Rim, 27. kolovoza 1590.), pravim imenom Felice Peretti di Montalto(iz Montalta)[1], bio je papa od 1585. do 1590.godine. Pripadao je redu franjevaca.[2] Bio je poznat kao državnik velikog autoriteta i vrlo uporan. Posvetio se obrani vjere, obnovi Crkve i povećanju ugleda Svete Stolice i Papinske Države. 1588. ekskomunicirao je englesku kraljicu Elizabetu I. iz katoličke Crkve.
Rodio se u Grottamaru, primorskom mjestu kod Ancone (Jakina) koje se nalazi nasuprotŠibeniku. Otac mu je živio u Montaltu, koji je između Ascolija i Ferma, u Jakinskoj krajini (Marca Anconitana). Ujak je bio konventualac i gvardijan u samostanu u Montaltu. Školovao se u Fermu, Ferrari, Bologni, Riminiju i Sieni. U Fermu je doktorirao teologiju. [3]
Prijateljevao je s katoličkim obnoviteljima Nerijem, Ignacijem Lojolskim, Feliceom da Cantaliceom, kasnijim svecima te s budućim papama, Carafeom i Ghislierijem.[3]
Obnašao je dužnosti glavnog vikara konventualaca, biskupa sv. Agate dei Goti u Kampanijite poslije kardinala.[3]
Siksto V. je skrbio za sestru koja je ostala udovica i njenu djecu. Unuk (njegov pranećak) njene sestre Aleksandar Peretti je poslije postao kardinal, a mlađi unuk, Mihovil Perettigubernator Borga sv. Petra, general crkvene vojske, grof, markiz i knez. Sikstov čukunnećak, Mihovilov sin Franjo Peretti postao je također kardinal.[3]
Važan je kao osoba koja je napravila važne zahvate u rimskoj crkvi i u urbanoj nadgradnji i podgradnji grada Rima.[4] Temeljito je reformirao rimsku Kuriju.[4] Gradu Rimu dao je nanovo izgraditi i obnoviti rimsko gradsko središte time što je otvorio šest novih glavnih gradskih ulica,[4] i ništa manje važno, obnovio vodoopskrbnu mrežu.[4] Osim infrastrukturnih i soprastrukturnih zahvata, radio je na javnom redu i miru, gdje je poduzeo radikalne mjere kojima se je borio protiv razbojnika i kriminalaca.[4] Borio se je i protiv moralnog laksizma i raskalašenosti.[4] Zgrade koje je dao izgraditi, dovršiti, urediti i obnoviti su:[4]
- kupola bazilike Sv. Petra (dovršenje)
- trg sv. Petra (uređenje) s obeliskom
- Lateranska bazilika
- palača Kvirinal
- mnoštvo inih građevina
- mnoštvo povijesnih obilježja koja su danas ukrasom Rima
- hrvatska nacionalna crkva Sv. Jeronima (i kaptol pokraj nje)[5]
- obnovio je oko 120 crkava[5]
- utemeljio je Vatikansku tiskaru[5]
Rim je htio učiniti "metropolom svijeta".[5] Osobno je radio na izdanju Vulgate.[5] Istu je proglasio službenom katoličkom Biblijom 1590. godine.[5]
Crkvu sv. Jeronima Siksto V. poklonio je Hrvatima iz Rima.[4] Neki smatraju da je Sikstu V. u izgradnji crkve sv. Petra pomogao hrvatski arhitektLucijan Vranjanin te njegov brat, obojica nadahnuti u školi graditelja šibenske katedrale Jurja Dalmatinca (prema Andriji Mutnjakoviću), a oko rekonstrukcije kupole sv. Petra presudno su utjecali Boškovićevi izračuni (prosudba o statici gradnje), nasuprot stavovima stare škole.
Felice Peretti je bio sin jednostavnih zemljoradnika iz krajeva s južnog ruba hrvatskog etničkog prostorâ. Vjerojatno je iz Kruščice u Boki Kotorskoj.[1] Otac, Hrvat[7] mu se preselio u Italiju gdje se oženio njegovom majkom koja je bila Talijanka.[6] Odrastao je u siromašnim uvjetima. Rodom je iz mjesta Grottamare u provinciji Ascoli Piceno (Marche).[4]
Hrvatstvo Siksta V. se vidi i u tome što je članom hrvatskog zavoda sv. Jeronima mogla postati samo osoba koja znade ilirski jezik (v. vatikansku definiciju što je "ilirsko" i spor sa Slovencima[8][3]) te je hrvatskog podrijetla. (akademik Andrija Mutnjaković u "Arhitektonika pape Siksta V.")[5] Od osam kardinala koje je postavio, jedini stranac bio je - Juraj Drašković (kasniji kaločki nadbiskup, pečuški biskup, kancelar kraljevski, namjesnik ugarski, biskup zagrebački i ban hrvatski, zajedno s Franom Frankapanom Slunjskim) koji je uvijek isticao da je Hrvat (u latinskim tekstovima:Croata).[3]
Papa Lav XIII. je u buli Slavorum gentem napisao "...Siksto V. iz svoje prema sv. Jeronimu pobožnosti i iz dobrohotnosti prema hrvatskom narodu iz kojega je potekao..." (latinski izvornik: "...atque in Chroaticam nationem, ex qua ducebat originem, benevolentiam..."
Nema komentara:
Objavi komentar